Visokotlačni lijev pod pritiskom i niskotlačni lijev pod pritiskom su dva različita procesa lijevanja, koji se značajno razlikuju u mnogim aspektima.
Prije svega, bit visokotlačnog lijevanja je ispuniti šupljinu kalupa za tlačno lijevanje (kalup za tlačno lijevanje) tekućim ili polutekućim metalom velikom brzinom pod visokim tlakom, te oblikovati i skrućivati pod pritiskom kako bi se dobio lijevanje. Tlak ubrizgavanja koji se obično koristi je vrlo visok, a brzina punjenja je također vrlo velika, obično se završi unutar 0.01~0,2 sekunde. Ova metoda lijevanja prikladna je za serijsku proizvodnju velikih razmjera zbog svoje visoke učinkovitosti proizvodnje, visoke preciznosti proizvoda i dobre završne obrade površine. Osim toga, lijevanje pod visokim pritiskom može koristiti različite materijale, pokazujući snažnu prilagodljivost.
Nasuprot tome, načelo lijevanja pod niskim tlakom je propuštanje suhog komprimiranog zraka ili inertnog plina u zatvoreni lončić, a primjenom određenog niskog tlaka metalna tekućina može u potpunosti ispuniti šupljinu kalupa i održavati određeni tlak. Nakon što se metal skrutne, smanjenjem tlaka, kalup se može glatko izvaditi iz kalupa kako bi se dobio željeni odljevak. Prednosti niskotlačnog lijevanja su što je unutarnja struktura odljevka gusta, nema pora, mehanička svojstva su dobra, a površinska obrada visoka, bez potrebe za sekundarnom obradom. Osim toga, također može realizirati automatiziranu proizvodnju i poboljšati učinkovitost proizvodnje. Međutim, troškovi opreme za niskotlačno lijevanje su veći, operativni zahtjevi su stroži, zahtjevi za kalupe su također viši, a proizvodni ciklus je duži.
Ukratko, postoje očite razlike između lijevanja pod visokim i niskim pritiskom u smislu načela, područja primjene, učinkovitosti proizvodnje, točnosti proizvoda i cijene. Izbor metode lijevanja prvenstveno ovisi o specifičnim zahtjevima proizvoda, opsegu proizvodnje i ekonomskim uvjetima.
